baklava [БАКЛАВА] [baklava], ž. (tur.) 1. kulin. Orijentalna slastica. Tanke kore s orasima. Zalivena šećernim sirupom (agdom). Serviranje u romboidalnom obliku. 2. vulg. anat. Ženski spolni organ. Metafora aludira na slojevitost, vlažnost (sirup) i oblik romba pri serviranju (njem. Möse, Muschi; fig. das »Honigkästchen« od. der »Honigtopf« [aluzija na ljepljivu slatkoću]; franc. la chatte, slang. le berlingot1 [zbog oblika]; engl. pussy, cunt; slang. honey-pot, beaver [dabar/dlakavost]). ♦ primjer: »Cura ti, sine, želi topli krevet da se ljulja – grli, mazi, guzi –, a ti je vozaš po aščinicama i ćevabdžinicama. U po zime!« — »Daj ba, stari, ne seri!« — »Šta ba daj ba! Otkad fura sa tobom, cura se nagutala tufahije i hurmašice, kljukuše i furdenjače, pačeta i škembića preko glave. Najmanje desetak kila nabila uz tebe.« — »Daj ba više, Allaha ti tvoga!« — »I ti stvarno misliš da taj kilavko uživa u šetnji kraj obale smrdljive Miljacke? U po zime?« — »Ponavljaš se.« — »Mater ti se ponavlja! U po zime kad crni led puca pod štiklicama? Ta jadna koka zbog te tvoje papanske romantike svakoj pahuljici u cijelom jebenom Sarajevu ime zna. Nismo u Parizu. Nije to doberman. Nego žena. Žena! Sjećaš se? Sifoni, bedemi, guzovi … Ima čak i baklavu pod suknjicom. Čuo za to?« — »A mozak?« — »Eto ti je jebi u mozak! Bolje nego mene.«

→ Vidi još: bananko, paštetice

Footnotes

  1. Berlingot – francuska vrsta bombona sa karakterističnom piramidalnom, odnosno romboidnom formom; tvrdi šećerni slatkiš, tradicionalno proizveden u Provansi. Oblik podsjeća na određene anatomske osobine, otuda vulgarna usporedba.